Ne postoji u bivoj Jugoslaviji filmsko ime koje za sobom povlai vie kontroverzi od Emira Kusturice. Magijsko, faistiko, ritualno, cigansko, primitivno, balkansko, svjetsko, oniriko, muslimansko, tragikomino, varvarsko i ko zna ta jo termini su kojima ga obasipaju oni koji ga vole i mrze. Niti jednih niti drugih nije malo i Kusturica za oba tabora ima razumijevanja i, reklo bi se moda, ak i potovanja.

U intervjuu za "Reporter", napravljenom nekoliko dana poslije beogradske premijere njegovog posljednjeg filma "Super 8 prie" najuspjeniji reiser u istoriji jugoslovenskog filma govori o svom bendu "Emir Kusturica&No Smoking Orchestra", novom, filmu "Super 8 prie", Holivudu, Srbima i, naravno, Sarajevu.

Reporter: Sve rjee se pojavljujete u medijima, sve manje dajete intervjue i direktno se obraate javnosti preko svojih priloga u tampi. Zato?

Kusturica: Nemam potrebe da priam za novine. Ja sa vama razgovaram da bih se toga rijeio za narednih pet-est godina. Za sebe niti jednu ulogu u javnosti izuzev ove koju obavljam svirajui i pravei filmove - ne vidim.

A kad me neko uporno stavlja u kontekst ovjeka koji se okoristio o srpski novac i ovu sirotinju to se generie iz sumnjivih izdavanja moralnih atesta. Onda ovjeku doe do grla, te mu ne preostaje nita drugo nego da klevetnika tui sudu.

Nedavno sam reagovao na lanak u rubrici "Ko je ovaj ovek", koji je objavljen u jednom beogradskom dnevnom listu. To je svojevrstan rekord, jer su na jednoj i po kucanoj stranici napravili 17 materijalnih greaka. I morao sam reagovati.

Kada ste postali svjesni injenice da pravite film " Super 8 prie"?

Kada sam shvatio da imam dvije vrste materijala, prvi je memorija zabiljeena na raznim materijalima. A drugi je okvir itave prie koji je za takvu grupu vrlo prestian koncept. Radi se o pariskoj dvorani Olimpija, i film poinje krajem a zavrava se poetkom koncerta benda u kome sviram u Olimpiji i izmeu je iaran sa osam linih pria.

Jedna od neskrivenih ambicija filma je i insistiranje na njegovom politikom konceptu?

Biti Srbin i biti iz Jugoslavije danas je u svijetu vrlo nepopularno. Ali, ja uvijek sumnjam u to miljenje. Ne moe narod koji je imaoAndria i Crnjanskog, koji ima Vladu Divca, koji je na jednom nivou potpuno kompatibilan sa zapadnom civilizacijom, da bude ono to je programski izvedeno u medijima irom svijeta: "Srbi su roeni da kolju, siluju, pale, vade oi i ubijaju."

Ne amnestiram ja nikoga od ubistava i zloina, ali ne mogu da amnestiram propagandnu maineriju koja jedne skriva a druge gura naprijed sve iz nekih stratekih politikih ciljeva. Utoliko je miris politike u tom fimu samo miris, a nikako ideja da ja budem analitiar i neko ko e u svom filmu da projektuje definitivne politike vizije.

Predrag Matvejevi se prije nekoliko dana javio sa prijedlogom da se osnuje poseban sud za ratne zloine - koji e suditi umjetnicima. ta mislite o tome postoji li odgovornost umjetnika za rat i zloine?

A ako Predragu Matvejeviu treba neka jaa svjetska slava po kojoj bi on preporuio neke ljude da ih strpamo u zatvor, ja bih ga mogao navesti na neke velike svjetske ideje. Postoji spisak ljudi koji su 1914. godine vjerovali da je razrjeenje svih evropskih problema u ratu i u kom jednu od elnih pozicija zauzima niko drugi do Tomas Man.

Dakle, neophodno je biti malo realniji - po kojim bi se arinima ti ljudi regrutovali iz te kobne krivice. To govorim kao neko ko je za vrijeme rata bio jako produktivan. Ne znam da li bi to bio neko ko je tokom rata u Hrvatskoj izdao sabrana djela Ante Pavelia ili neki srpski pisac koji je poticao ono to se zove genocid? Ali, znajui zapadne pragmatiare, ne vjerujem da oni u svojim sudskim spisima mogu da nau formulaciju po kojoj bi neko iz sfere umjetnosti bio kanjen. Mislim da on misli na neki moralni, novi Raselov sud. Ali, sve je to relevatizovano. Kada bi se ozbiljno govorilo o jednom nedjeljivom svjetskom moralu, kada bi se Matvejevievom miljenju suprotstavio, recimo, Noama omskog, onda bi se moda mogli okriviti i neki pisci koji nisu iz ove zemlje.

Da, zato to je ta scena iz "Podzemlja" smjetena u 1991. godinu i poetak rata u Hrvatskoj, a ovo je sada hronoloki nastavak. Neki od ljudi koji su glumili na tom ostrvu e vjerovatno biti i glavni glumci "Gladnog srca". Dakle, i fiziki i asocijativno to ostrvo e biti ljubav izmeu mukarca i ene. Ljubav kao vjerovatno najjai pojam u ljudskom rodu, ljubav koja se vraa kao nagrada boija ovjeku koji nije vodio rat, ve samo slabost koja ga je nagradila enom njegovog ivota.

"Gladno srce" je pria o jednoj pruzi izmeu Srbije i Bosne ija gradnja nikada nije zavrena. Glavni junak je ovjek koji se iz Beograda vratio u Bosnu, jer je htio da prugu otvori kao turistiku atrakciju, ali nije uspio zbog rata da izgradi svih 25 kilometara, ve samo 19 kilometara. Pa je za posljednji 29. novembar koji se slavio u Bosni otvorio tih 19 km i onda je, po poetku rata, za vatreni raspored dobio da uva tu prugu. U ratu ga je napustila ena, a sin mu mimo njegove volje otiao u borbu. Onda je ostao potpuno sam i doao je do dna. Iz kojeg ga je izvukla ljubav sa enom druge nacije.

Dakle, film o pozadini fronta?

Da, jer se tu dogaaju najjae prie. Oni koji prate eho rata mogu esto da budu zahvaeni veom tragedijom nego oni koji ginu. To je pria o ovjeku koji uva jednu zarobljenicu da bi je razmijenio za sina koji je zarobljen na drugoj strani fronta. Ali, u jednom momentu on se u nju zaljubi i drama onda postaje njegova dilema.

Vjerujete li u obnovu poruenih pruga sa istone i zapadne obale Drine?

Mislim da e iz shvatanja da smo mali dio jednog velikog svjetskog mehanizma ljude natjerati da popravljaju te pruge i da ponu ivjeti zajedno. Na ideolokom planu e uvijek biti razlike, ali na svim ostalim pruge e se popravljati.

vrsto sam uvjeren da u Sarajevu itaoci svih vaih intervjua jo uvijek trae reenicu koja najavljuje va dolazak u Sarajevo?

Nee je dobiti. ta bi oni bez ovakvog disidenta? Ne mogu ja njihovo dostojanstvo do kraja da porazim. Ako im je zapad ve to uinio, ja ne elim da nastavljam. U svakom pogledu to je jedan stav koji traje ve deset godina. Nae su ideje teko pomirljive i suvie suprotne. Moje vienje svijeta je meni vrlo znaajno, a to je dijametralno suprotno od tamonje svijesti. I drugo, suvie su me zaduili da bih im to mogao zaboraviti. Da sam bio lan SS-divizija, nisam toliko zasluio. Uostalom, jedini ovjek koji me tamo branio je umro. To je bio Davorin Popovi. Mislim da su ideje i vienje svijeta veine onih koji generiu tamonju volju mnogo blie idejama Bono Voksa i ostalih boraca za ljudska prava, a sve manje kompatibilna sa onim kako ja vidim svijet. Ne bih sebi priutio tu zabavu, da zavrim, da me neko iz velike ljubavi na ariji ne pogodi eljezom u glavu.

Vi o "svojim neprijateljima" priate vrlo samouvjereno, kao o opteprisutnoj kategoriji?

Znam da ih imam mnogo. Da sam ja na njihovom mjestu - moda bih i ja sebe mrzio. Jer, ono zbog ega oni mene uglavnom mrze, ako im se ve vizuelno ne sviam, jeste prevelik uspjeh. I za njih i za mene. Jer, ja zaista ne odgovaram za te moje nagrade. One su dole meni, a ne ja njima. Moda jesam eksplozivan i plahovit, ali nikada nisam generisao mrnju oko sebe. Ali, ako sam ja bio predmet interesovanja jednog bosanskog lista koji na kraju Kanskog festivala napie da sam ja insistirao kod irija da film "Niija zemlja" ne dobije nagradu apui na uvo lanovima irija da je to antizapadni film, to opet potvruje istu priu: kako jedan provincijalac zamilja Kanski festival. Ali, sve to moe da se pretvori u suprotnost. Mogu oni da shvate da su se zajebali pa da vide mogu li drugaije. Ali, ja sam na to navikao. Isto kao to je i va "Reporter" pisao, onako velikoduno mi ostavljajui prostor, jesam li ja staista ili avanturista. Pa ja tom novinaru poruujem da jesam avanturista, ali da je on staista.

Nakon druge Zlatne palme u Kanu 1995. godine objavili ste kako zauvijek ustajete sa reiserske stolice. Slagali ste, ali pitanje je: zato?

Imao sam i suvie mnogo nedaa u toj godini pa sam pomislio kako je to jedini izlaz. Za vrijeme premijere "Podzemlja" u Parizu, majka mi je imala drugu operaciju. Drugo, neko ko koristi sav svoj emocionalni potencijal da ispria priu o propagandi, postaje rtva propagande. Otvori "Le Monde" i vidi tekst koji kae kako sam ja napravio jednu "rokenrol, amerikaniziranu verziju srpsko-faistikog" ne znam ega i kakvog uasa. Krene strana kampanja u kojoj neki Stojan Cerovi napie takav traktat o "Podzemlju" o mom etnitvu i sa osam nivoa ivot poinje da me brie. I onda ja pomislim da li je mogue da sam ja neko ko postaje predmet orvelijanske drame. Pravim film koji je po svim osnovama protiv propagande, a ovako me izdiu kao nekog ko ini propagandu. U jednom momentu pomislim da je najbolje da se povuem. Ta odluka me drala par mjeseci i tada sam napisao pola knjige koju jo uvijek nisam zavrio, ali u to svakako uiniti.

Ekranizacija romana "Na Drini uprija", "Beli hotel", "Zloin i kazna", stripa "Korto Malteze", snimanje trilogije "Prvi put sa ocem na izbore", filmska kola u Herceg Novom su neki od vaih zapoetih i nerealizovanih projekata. Hoete li se vratiti nekom?

Ideja kole u Crnoj Gori e jednom sigurno biti realizovana. Od pomenutih filmova "Na Drini uprija" nee sigurno, jer to je projekat iz kojeg ne bih iv izaao. Taj pojas Drine je precrtan kao pojas mog interesovanja. "Podzemlje" je bilo dovoljno velika lopta, vie u se u budunosti koncentrisati na prie koje mi intimno vie odgovaraju. "Korto Malteze" je zanimljiva pria jer ona rusku revoluciju odslikava sa bankarskog i kriminalistikog stanovita i potpuno je obrnuta od onog to mi znamo o toj revoluciji. Od "Bijelog hotela" sam odustao jer su producenti filma tipovi za koje sam u jednom momentu otkrio da im ne vjerujem.

Od 200.000 primjeraka albuma koji je va bend "No smoking Orchestra" prodao u Zapadnoj Evropi, 100.000 je prodano u Francuskoj. Zato ba tamo, da li zbog vae nekadanje francuske adrese ili zbog nekih posebnih kodova koji vas ine interesantnim?

Zato to je Francuska jedino mjesto na svijetu gdje u muzikom smislu postoji stvarni internacionalizam. To je jedan internacionalizam prolog vijeka u kom je snaga velikih kompanija osporena injenicom da ipak postoje marginalne ili manje zemlje koje ne diktiraju tritu svoj notni sistem. Ali, u Njemakoj je to nemogue, kao i na bilo kom drugom mjestu gdje je uticaj velikih amerikih magnata jai.

Javlja se u svijetu jedan novi pokret koji se ne slae sa ovim stanjem stvari. To je socijalni otpor novoj koncepciji svijeta u kome se iz starog kolonijalnog sistema ne mijenja nita - jednima je bolje, dugima je gore. Pa je esto takav moj angaman jeziki i praktino pogreno podvlaen pod neku vrstu nacionalizma.

A stanje stvari na svakom koraku definie famozna globalizacija svijeta?

Vjerovati u globalizaciju treba zato to je ona neprikosnovena. Ali, nije neprikosnoveno ono to se zove primjena tog globalnog svjetskog koncepta u kome mali moraju da se izbore za svoje mjesto i prava.

Pria o mom bendu nije vie pria o muziarima koji putuju po svijetu, drogiraju se i okrueni su lijepim plavuama. Postoji neto to ljudi ele da izraze, poto su zbog Holivuda ljudi kroz muziku i filmove prestali da se izraavaju kao socio-bioloka bia. Izraavaju se iskljuivo kao bia koja slue nekom tritu. A vjerovati da je trite jedini regulator svih naih socijalnih odnosa moe ili neko ko je glup ili neko ko servisira taj tim svjetskih elita. Svjetski podaci nikada nisu bili gori. Milijardu i po ljudi nema pristup tekuoj vodi. A bombe nikada nisu bile jae i ee. I skuplje.