Sarajevo, 24. oktobar 2001.

Na kafi sa Danisom Tanovicem

Film Nicija zemlja je jedini film koji je prema misljenju naseg filmskog kriticara zasluzio cistu peticu. Da saray.net nije pogrijesio, dokazuju i brojne nagrade diljem svijeta dodijeljene ovom filmu. Kada neko za kratko vrijeme, gotovo preko noci, postigne nezapamcen uspjeh kao sto je postigao Danis Tanovic, javnost postaje znatizeljna. Dugo vremena pokusavala sam doci do Danisa, ali pri svakom njegovom boravku u Sarajevu bio je prilicno zauzet, i prosto je nemoguce bilo doci do njega. Nakon nekoliko neuspjelih pokusaja,shvatila sam da jedino sto mi je preostalo da ucinim, jeste ono sto uvijek cinim (a sto cini i vecina samo ne priznaju) kad sam bespomocna :
"..Maamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!"
I tako je sve bilo rijesenoMoja mama nazvala je Danisovu tetku (dugogodisnje prijateljice), a Danisova tetka nazvala je Danisovu mamu, koja je onda nazvala Danisa i koji jeElem, nije vise bitno ko je koga zvao, bitno je da sam ja dobila intervju!
Posto je Danis izricito zahtijevao da prilikom objave ovog intervjua otkrijem i nacin na koji sam dosla do njega, ja sam to i ucinila :o). Na vama ostaje da procitate o cemu smo to Danis i ja razgovarali

SN : Tvoj film postigao je zavidan uspjeh. Kada si stvarao ovaj film, da li si znao sta stvaras, da li si bio svjestan da ce postici ovakav uspjeh?

Ocekivati ovakav uspjeh prvog filma, ne moze ni bilo koji reditelj na svijetu. To ne moze niko. Kada neko radi film, nada se nagradama i nada se da ce film biti najbolji, zato ga i radi i kao takvog ga i pravi. Film mozes raditi jedino ako se nadas da ces napraviti najbolji film na svijetu, a istovremeno budes pametan pa znas da je takvo nesto nemoguce. Ali ako ga ne pravis kao najboljeg onda ga ne treba ni praviti. Uspjeh "Nicije zemlje" je nevjerovatan uspjeh za bilo koga na svijetu, tako da ocekivati takvo nesto, bilo bi zaista prepotentno, ali se svi mi nadamo negdje duboko u sebi da bi se to moglo desiti. Svi mi vjerujemo u bajke, a meni se, eto, bajka desila.

SN: Ovih dana film se poceo prikazivati u nasim kinima i mnogi koji su ga pogledali odusevljeni su Djurom i nacinom na koji je odglumio svoj lik. Ko je po tvom misljenju najbolje "odradio" svoj posao?

.. Ja! ( smijeh) Salim se naravno, svi su sjajno obavili svoj posao i mislim da bi bilo neprilicno isticati jedne, a ne istaci druge koji su dali sve od sebe da film bude sto bolji. To jeste moj film, ja sam ga osmislio, ja sam reditelj, ali film stvaraju oko cetiristotine i pedeset ljudi koji rade na filmskom setu, montazu, muzikuI svaki segment filma je neophodan i vazan da bi film bio kompletan i izgledao kako izgleda. Kada je film dobar, onda je cijela ekipa radila dobro.

SN: Ko je Danis Tanovic? Kako sam na sebe gledas poslije svega sto ti se dogodilo?

Sebe dozivljavam isto kao i ranije, i to jeste najbolje od svega. Bilo bi glupo reci da se dosta toga nije promijenilo u mome zivotu, ali ja sam ostao isti. Postao sam poznat od Japana do New Yorka u filmskim krugovima, mnogo putujemSamo ove cinjenice su dovoljne da promijene jedan zivot.

SN: Gdje zivis?

Moja "adresa" su moja supruga i nasa djevojcica. Zivim u Parizu i tamo je moj dom, ali sam u posljednjih godinu dana mnogo putovao i mijenjao mjesta boravka. Tri mjeseca sam proveo u Sloveniji, cetiri mjeseca u Italiji

SN: Sta je tvoj sljedeci korak?

Da se odmorim !!! (smijeh)

SN: Kako provodis svoje slobodno vrijeme,naravno, ako ga ikada imas?

Veoma rijetko imam slobodnog vremena, a ako ga i imam, onda ga najcesce provodim uz neku zanimljivu knjigu. Mada se i to ne smatra uvijek slobodnim vremenom, jer je citanje knjiga i gledanje filmova dio mog posla.Za mene je gledanje filmova posao. Kada imam slobodnog vremena, provodim ga u setnjama sa kcerkicom i suprugom.

SN: Ti radis veoma zahtjevan posao, prisutna su odricanja slobodnog vremena i privatnog zivota. Kako tvoja supruga gleda na sve to?

Biti reditelj je nacin zivota, to nije profesija. Kada sam upoznao svoju suprugu, rekao sam joj cime se bavim i ona je od samog pocetka bila spremna da prihvati nacin zivota kojim zivim. Ja poznajem mnogo parova koji kvantitativno provode dosta vremena zajedno, a kvalitativno..hmBolje je da nisu zajedno. Moja supruga ima veoma mnogo razumijevanja za mene i za moja cesta izbivanja.

SN: Da li je tvoja supruga i tvoja prva ljubav?

Hvala Bogu da nije moja prva ljubav (smijeh). Prvu ljubav upoznao sam kada sam imao cetiri godine, pjevala je na Malom slageru (ponovo smijeh)Moje prve ljubavi su bile veoma tuzneJa sam bio zaljubljen, a ljubav mi nije bila uzvracena. Ali sad im je zao!!! (smijeh)

SN: Da li je bilo slucajeva da te pozivaju ljudi koji u proslosti nisu bili dobri prema tebi, a sad ti se predstavljaju kao najbolji prijatelji?

Ne jedan nego mnogi :o) !Ali to sada vise nije vazno. Moram reci da puno vise postujem ljude koji me ponekad kritikuju ili cije se misljenje ne podudara sa mojim, od onih koji su "slatki".

SN: Mozes li nam opisati kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Ustajem u pet ujutrokafica,tusiranjePola sestOdlazak na setPriprema, snimanje (300 ljudi koji trce lijevo desno, organizovano naravno; bolje kad je organizovano :o))Oko osam ili devet navece vracam se kuciVeceram i ponovo uzimam scenario i knjigu snimanja i pripremam sljedeci danOko dvanaest sati ponovo idem na spavanjeI onda pocinje novi dan
Za vrijeme snimanja filma, za jedan mjesec izgubis deset kilogramaTo sve govori o kakvoj se vrsti posla radi.

SN: Poruka za kraj

Treba raditi ono sto covjek voli i sto ga cini sretnim. Sve sto radimo trebamo raditi do kraja, jer jedino na taj nacin mozemo napraviti nesto na ovome svijetu. Bavljenje "na pola poslom" daje isti takav rezultat.