Sjecam se kada sam dobijala isjecke iz srpske stampe i mogu da kazem da je puno brutalnih lazi o meni lansirano. Uostalom, nisu me mnogo iznenadile, jer ono sto se desavalo u BiH bilo je toliko strasno da su takve lazi bile, maltene, uobicajene. Nekome je bilo potrebno da probudi sto vise mrznje i zla medju ljudima. A u ratu je, nazalost, sve dozvoljeno. A ja sam danima pjesmom punila beogradski Dom sindikata, sa bivsim suprugom Muradifom Brkicem pravila promociju u Beogradjanci, u Radio Beogradu se osjecala kao kod kuce, beogradski novinari su dolazili u moju sarajevsku kucu kao u svoj dom...!

Dok je trajao suludi rat zaboravili su me skoro svi! Imala sam jedino kontakte sa Azeminom Grbic iz Beograda. Ja sam pokusavala da stupim u kontakt sa mojom prijateljicom (nekadasnjom) Suzanom Mancic. Zeljela sam da joj kazem: draga Suzana, bile smo takve prijateljice, a nijednom se nisi sjetila da me pozoves! Pokusavala sam da stupim u kontakt i sa MIroslavom Ilicem. Cak sam mu ostavljala i poruke, ali se nikada nije javio, naravno, na moje veliko iznenadjenje i razocaranje!

Zeljela sam da cujem Lepu Lukic, Nadu Mamulu... Zvala sam Nedu Ukraden na Ilidzu, gdje je zivjela, ali je ona vec bila otisla u Beograd. Nasla sam je u Beogradu i otvoreno, bez ograde, rekla joj ostro: Draga Nedo, ako bi svi otisli, ko bi branio ovaj nas rodni grad? Odgovor od moje nekadasnje prijateljice nisam dobila. Neda me nijednom nije pomenula, niti joj je palo na pamet da me pozove. Sve je to bilo i proslo, ali zaoke i rane su ostale. Jedini prijatelji iz Srbije koji su me zvali bili su Beba i Dragisa Kovacevic iz Uzica. Oni su mi cak nudili da svoju djecu iz opkoljenog Sarajeva sklonim kod njih i ja sam im beskrajno zahvalna na tome. Takodje su me se sjetili obozavaoci Suzana i Igor. On mi je preko Crvenog kriza slao pisma i te grozne isjecke iz stampe. Plakala sam citajuci ih. Na audio kaseti snimala sam svoje odgovore, pevala mu, a kasete mu dostavljala na razne nacine. To su bili iskreni, ljudski kontakti.

Sedam godina nisam snimala album. U toku rata pokusavala sam da snimam album, ali su uslovi bili veoma losi. Nije postojala mogucnost bilo kakvog profesionalnog rada. Ali to nam u tim danima i nije bilo vazno. Trebalo je raditi bilo sta, jer smo se samo tako osjecali zivima. Zeljeli smo da sebi i ljudima oko nas pomognemo da zaborave pakao u kome smo se nalazili.

Sama odluka da ostanem u Sarajevu za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu govori da sam zena koja ima svoj stav. Jedini sud koji priznajem jeste sud moje savjesti. Dakle, rukovodim se njome i tudja misljenja me ne interesuju. Ipak je mnogo zla ucinjeno Bosni od strane Jugoslavije i nekih ljudi koji su sve to iskonstruisali.

Vrlo malo, gotovo nikako se danas u sarajevskim medijima emituju pjevaci sa tla Jugoslavije. Zauzet je vrlo cudan stav u medijima i prema pjevacima koji su iz Bosne, ali su je napustili za vrijeme rata. Ni njihove pjesme dugo nisu emitovane. Rijetke su radio-stanice na kojima se moze cuti neko iz Srbije. Privatno po kucama i kaficima, slusa se sve, ali javno ne.

Da budem iskrena, mnogo toga mi se ne svidja na muzickoj sceni Srbije. Taj turbo sund koji se forsira djeluje mi prenaglaseno i neukusno. Pjevacice su u potpunom neskladu oblace se krajnje modero, a pjavaju nekakvu ludu i potpuno demodiranu muziku! A da ne govorimo o golotinji koja je presla svaku meru. Kod nas je to bolje, i jos uvek se vise cijeni kvalitet interpretacije, nego izgled i stil oblacenja.

Malo je pjevaca koji mogu pjevati izvorni melos i nove modifikovane folk novotarije. Po meni, ono staro izvorno treba cuvati, ne smijemo ga zanemarivati. Svaka cast jednom Tozovcu, jednom Cunetu Gojkovicu, Safetu Isovicu, a Lepi Lukic skidam kapu do zemlje, jer je bila i ostala nasa ponajbolja pjevacica narodne muzike svih vremena. Tu nema dvoumljenja. Prije neko vece, gledam Danicu Obrenic, bakica, a zena predivno pjeva! Sva sam se najezila, plakala sam. Zaboli me tako kad neko za te pjevace kaze: Vidi onu babu, sta ona trazi na televiziji?! Ti ljudi su vrijednosti bez cijene, nesto sto ostaje zauvjek. ne kazem ja, treba ovom narodu i Lepa Brena koja je uspjela i proslavila se na specifican nacin, ali, istinske vrijednosti treba postovati i cijeniti. U cijelom svjetu se legende cijene i prostire se pred njih tepih gdje god se pojave