Suvise sam blizu svega, prerano je od mene ocekivati konacne utiske posle ovih koncerata.

Jedino sto prepoznajem je osjecaj potvrde vlastite vrijednosti. Dakle, to trajanje koje je preslo na trecu generaciju. Dvije sam generacije imao, a novu, evo, pridobijam. To saznanje je vece zadovoljstvo od svakog novca. To je, uvijek, kao kad si jednom bio sampion, pa si to ponovo ostvario, ali u drugacijim uslovima. To je sada draze. Ima i ona prica teze je uspjeh ponoviti, nego ga ostvariti prvi put.

Javlja se osjecaj spokojstva i jedne unutrasnje harmonije. Ako je nekad Marakana bila kruna Putujuceg zemljotresa sada je Marakana vrsta novog prepoznavanja, mozda i svojevrsna katarza. Kada analiziras situaciju, ispasce da smo u par nedelja obisli nekadasnju Jugu, sto niko dosad nije uradio, pa je samim tim sve i znacajnije. Mozda stvari koje sada radimo nisu auforicnije, ali su brojnije, vaznije i izvedene u objektivno tezim uslovima. I, na kraju, uvjeris se da ti po raznim stranama vjeruju. Sada vise nisi hit pjevac, vec jedna konstanta u koju ljudi imaju povjerenja. Kao, ako imate para kupiti ovo vino, jer je kvalitetnije i vremenom dokazano, a ne ono koje je moderno, ali ga vrijeme nije ovjerilo. Dakle, ta vijednost opredjeljenja u meni je iskristalisana i cini mi se da sam na to ponosan.

Nisam se plasio da se Marakana nece napuniti. To je neko cudno predosjecanje da ce publika doci. E, sad je pitanje da li samo onih 30.000 za koje smo bili ubijedjeni ili vise cak oko 85.000 koliko ih je bilo. Jedino sam zelio da ne bude skupa karta onima koji zele da dodju. Zbog broja ljudi i zbog same situacije, kad se nema puno para da to istovremeno bude i neki poklon od mene onima koji me godinama podrzavaju. Ideja nije bila da pobijedim sebe iz 1978. nego jednom smo vec to radili u stara dobra vremena, pa zasto da to ne ponovimo u novom vremenu. Da pokusamo, bez obzira sto je ekonomska situacija teska. Bas stadion, jer od Bob Dilana i juna 1991. godine nije bilo stadiona u Beogradu. Onda i da se udaljimo od jednog ustaljenog nacina pravljenja koncerata od cega sam, inace, pomalo umoran. Da se namjerno u ovom periodu karijere pobjegne od klisea kao sto su hala Pionir, ili Centar Sava. To su moji razlozi.

Onda, ljudi uz mene i ljudi iz BK sounda koji su od pocetka strasno vjerovali u kapacitet ploce. Poslije pjesme Okano stvari su pocele da se lijepe i to je bila potvrda za veliki prostor. Da smo imali slabu plocu ne bih se usudio. Vjerujem da smo, sa piratima, ovog puta dosli do tiraza od pola miliona. A, ako je tako, onda je to pokazatelj situacije. Ljudi znaju nove pjesme, to je dokaz da sam dodao i jednu mladju, dolazecu publiku. Znaci, broj koji komotno moze da dodje na Marakanu ili neki veliki trg.

Turneja u koju smo se upustili pocetkom maja, odmah je signalilzirala da se mogu desavati veoma komercijalne stvari. Iza nas je vec ostala ta prosla temeljna sviracko-pjevacka turneja i prica, kao sto se i sada prica, kako je dobro kada covjek posteno odradi dva i po sata na sceni.

Kad ne foliras, ljudi to savrseno osjete. Otpjevas trideset pjesama, sto ovdje njih puno ne moze. Znaci, ostala je dobra prica i dosla nova ploca. Vidjeli smo odmah da su odredjene pjesme veliki hitovi. Onda smo krenuli po glavnim gradovima novih drzava: imas prepunu Podgoricu, 18.000 u Sarajevu, odlican koncert u Ljubljani, 8.000 u Zagrebu, nevjerovatnu atmosferu u Banja Luci, a pamtis devet prodatih Sava centara iza sebe sa starijom publikom i skupljom ulaznicom. Nova publika se uhvatila nove ploce plus starih pjesama. Svakog dana Marakana mi je sve vise mirisala kao prirodan izbor. Ispostavilo se da nismo pogrijesili u procjeni.

Vece uzbudjenje imam kada je manje ljudi! Preko sto ljudi, svejedno ti je. Ovdje se sve vrtjelo oko dva kljucna pitanja. Prvo je tudje: organizacija i zvuk, a drugo je moje: odnos energije i publike. To sam vise puta dokazao kroz iskustvo, a samopuuzdanje sam vremenom stekao. Kad krene prva stvar dobro znam da to onda ide iz nekog drugog rezijskog ugla i da funkcionise besprekorno. To sam osjetio kroz ranije koncerte i toga se nisam plasio.

Jedino cega sam se bojao to se i desilo problem organizacije. Problem mnogo ljudi. Da li su svi usli, da nije neko od nastale guzve povrijedjen?

Priznajem, danima sam se plasio i kise, znam sta ona moze da napravi od lijepih stari. Pamtim kako nas je prije 23 godine unistila u Sarajevu. Pokvarila nam je dogadjaj sa 30.000 ljudi na stadionu Kosevo. Koncert je najbolje krenuo, bio u stalnom rastu, u vazduhu je sve bilo dobro nastimovano. Onda je pred kraj pala kisa i sve upropastila!